Predrag Lukač: Banjalučka svakodnevnica i koraci ka održivoj budućnosti

Piše: Predrag Lukač, diplomirani inženjer elektrotehnike
Urbanizam, građevinstvo i saobraćaj
Gorući problem su neplanski razvoj grada i propusti koji su prouzrokovani neadekvatnim razvojem prateće infrastrukture. Svjedoci smo da se u gradu rade betonske zgrade na svakom ćošku, a pri tome se zanemaruje činjenica da se tim povećava gustoća naseljenosti u pojedinim tačkama grada, a da pri tome bliža okolina grada ostaje pusta.
Zbog ove nesrazmjerne gustoće u centru i “pustoće” u okolini, dolazimo u situaciju da u centralnim dijelovima grada imamo saobraćajne kolapse, a izvan centra pusta naselja sa lošim putevima. Današnja situacija je da imamo mnogo veći broj automobila nego što postojeće saobraćajnice mogu prihvatiti, a takođe se to odnosi na parking mjesta. Ovo sve je posljedica nepostojanja urbanističkog plana; već se stihijski i interesno donose regulacioni planovi, koji odgovaraju investitorima i onima koji o tome odlučuju i to odobravaju.
Niko ne razmišlja o možda najbitnijim pratećim infrastrukturama, kao što su škole, saobraćajnice, mostovi, vodovodna, kanalizaciona i elektrodistibutivna mreža, vrtići, parkinzi i dr. Kada problem nastane, onda se nekim parcijalnim rješenjima problem pomjera sa tog mjesta na drugo mjesto, gdje se na drugom mjestu obično stvori još veći problem.
Jasno definisanim urbanističkim planom bi se infrastrukturni problemi rješavali u cjelini i ciljano te bi imali optimalne efekte. Ovako je, narodski rečeno, samo prelijevanje iz šupljeg u prazno, a od toga imaju koristi samo mali broj pojedinaca, a građani dobijaju samo dodatne nevolje.
Saobraćaj je najočigledniji primjer neplanske gradnje, ali se to odražava i na škole. Dobar primjer je u proteklom periodu bujanje gradnje stambenih objekata u najmnogoljudnijem naselju Starčevica, gdje je posljedica da je Osnovna škola Branko Radičević prebukirana, a Osnovna škola Vuk Stefanović Karadžić u naselju Borik, koje se nalazi preko puta sa druge strane Vrbasa, ima optimalan broj đaka. Takođe, i mostovi koji povezuju Starčevicu i ostale dijelove grada na desnoj obali Vrbasa sa lijevom obalom ne mogu da prime toliku količinu vozila u istom trenutku, te nastaju gužve i saobraćajni kolapsi.
S obzirom na geografski položaj i tok tranzitnog saobraćaja kroz Banjaluku, obilaznica oko Banjaluke sa zapadne strane i izgradnja istočnog tranzita bili bi korisni za smanjenje opterećenosti saobraćajnica kroz sam grad. Iz svih ovih razloga plansko širenje grada u skladu sa Urbanističkim projektom i izgradnja nedostajuće ili neodgovarajuće infrastrukture u postojećim dijelovima gdje su ovi problemi izraženi, moglo bi pomoći u rješavanju ovih problema.
Ovakvim rješenjem građani bi mogli smanjiti korištenje automobila za kretanje kroz grad, jer bi brže i tačnije stizali na svoje odredište, izbjegavajući dugo i neplanirano voženje kroz gužvu. Ovakva rješenja se mogu činiti skupim i nerealnim, ali uzimajući u obzir ulaganja u određene objekte, ovakvi projekti bi mogli doprinijeti urbanističkom razvoju grada u narednih 100 godina i poboljšati život kako sadašnjih građana tako i budućih generacija. Svjetske metropole su ovakva rješenja radile kada su imale broj stanovnika kao Banjaluka danas, i zato su se brže razvijale i postajale to što su danas.
Snabdijevanje električnom energijom
Snabdijevanje električnom energijom u gradskom području trenutno je na zadovoljavajućem nivou, ali situacija u prigradskim naseljima zahtijeva značajna unapređenja. Da bi se povećala pouzdanost i kapacitet elektrodistributivne mreže, neophodna je bliska saradnja s distributivnim preduzećem ODS Elektrokrajina i kompanijom Elektroprenos BiH. Prelazak sa 10 kW na 20 kW napon u srednjenaponskoj mreži, kojom upravlja ODS Elektrokrajina, predstavlja važan korak, uz prioritetnu rekonstrukciju mreže u prigradskim naseljima, gdje je trenutno u lošem stanju.
Tempo izgradnje novih objekata u Banjaluci povećava potražnju za električnom energijom, što zahtijeva paralelan razvoj i povećanje kapaciteta distributivne mreže. Grad bi trebao raditi na izgradnji dodatnih trafostanica na visokom naponu (110 kW), kako bi se izvori napajanja električnom energijom približili potrošačima i povećali kapaciteti dostupne električne snage.
Vodosnabdijevanje
Banjaluka ima dovoljne zalihe vode, ali neadekvatan razvoj vodovodno-kanalizacione infrastrukture postao je evidentan u ljetnim mjesecima, kada su visoke temperature povećale potrošnju vode. Umjesto političkih prepucavanja o uzrocima trenutne situacije, potrebno je intenzivno raditi na unapređenju vodovodne infrastrukture kako bi se osiguralo adekvatno vodosnabdijevanje u budućnosti.
Prioritet treba biti izgradnja vodovodne mreže sa cijevima većeg presjeka, kao i modernizacija i povećanje kapaciteta fabrike vode u Novoseliji. Pravilnim planiranjem i implementacijom, grad bi mogao značajno unaprijediti svoje vodosnabdijevanje.
Turističko-rekreativni sadržaj
Banjaluka, sa svojim povoljnim geografskim položajem na tranzitno-turističkim putevima, ima veliki potencijal za razvoj turističko-rekreativnih sadržaja. Ovi sadržaji mogu privući veći broj turista, što bi doprinijelo razvoju turističke djelatnosti i ekonomiji grada. Grad je već učinio značajne korake u tom pravcu, kao što su razvoj rafting aktivnosti, okretanje prema rijeci Vrbas, izgradnja pješačkih staza, plaža, banje u Srpskim Toplicama, te izgradnja Vidikovca.
Međutim, dodatni koraci mogli bi povećati atraktivnost grada. Na primjer, izgradnja žičare od Banj Brda prema Zmajevcu preko Trešnjika, uz dodatne propratne objekte, bob stazu za spuštanje, poput onih na Jahorini i Lovćenu, te eventualno adrenalinski park, mogla bi dodatno poboljšati turističku ponudu grada. Takve investicije bi mogle biti održive i isplative, za razliku od nekih objekata koji su izgrađeni za jednokratne prilike, kao što je Teniski centar, koji sada zahtijeva dodatne troškove za održavanje. Ovi turističko-rekreativni sadržaji mogli bi povećati zainteresovanost turista za posjetu gradu, te dodatno potaknuti ekonomski razvoj.
Kulturne prilike
Održavanje objekata od kulturnog značaja, poput muzeja, galerija, tvrđava, pozorišta i biblioteka, zaslužuje posebnu pažnju. Na primjer, Gradska biblioteka i Muzej Republike Srpske, smješteni u Domu solidarnosti, suočavaju se s ozbiljnim problemima prokišnjavanja tokom jačih padavina, što ugrožava knjige i eksponate od velikog istorijskog značaja. Međutim, potrebno je usmjeriti više sredstava na očuvanje kulturnih objekata kroz planirane projekte i strategije, nego na organizaciju kulturnih događaja u cilju sticanja političkih poena.
Sport
Sportske prilike u Banjaluci pokazuju različite trendove. Dok je napredak vidljiv u fudbalu, primjerom FK Borac, stanje u košarci, a posebno u rukometu, daleko je od zadovoljavajućeg.
Rukomet, nekada najuspješniji sport u regionu, sada je u ozbiljnoj krizi. Situacija u sportu najbolje se ogleda kada uporedimo prošla vremena, kada su se u Banjaluci slavile olimpijske medalje nakon svake Olimpijade, dok danas jedva dočekamo vijest da je neko uspio ispuniti olimpijsku normu i otići na takmičenje.
Zašto je to tako? Kao rođeni Banjalučanin, koji se aktivno bavio fudbalom i šahom, a rekreativno i drugim sportovima, sjećam se vremena kada je fizičko vaspitanje bilo važan predmet u školama. Tadašnji nastavnici su radili s djecom od malih nogu, bez potrebe za specijalnom opremom, uz fokus na rad i posvećenost. Oni su selektovali i usmjeravali učenike prema njihovim talentima i afinitetima u sportske klubove, gdje je sve bilo besplatno. Ti talenti su kasnije postajali vrhunski sportisti na evropskom i svjetskom nivou, donoseći medalje sa svih takmičenja.
Najbolji primjer je saradnja nastavnika fizičkog vaspitanja (Pavlišin) iz tadašnje škole Braća Pavlić, a današnje OŠ „Ivo Andrić“, i Rukometnog kluba Borac, koja je iznjedrila evropske šampione i nosioce zlatnih medalja sa Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava. Tada su djeca postizala uspjehe zahvaljujući dobroj organizaciji i radu, a ne velikim sredstvima. S obzirom na broj stanovnika koji gravitira prema Banjaluci, grad bi trebao imati najmanje jednog ili dva reprezentativca u selekcijama Srbije i BiH u svim sportovima. Nažalost, sada se oslanjamo na dovođenje igrača iz drugih sredina i nemamo svoje predstavnike u reprezentacijama, što je daleko od željenog stanja.