Postižući dosad nezamislive spoljnopilitičke uspjehe u etabliranju Srbije kao zemlje koja paralelno komunicira sa najjačim na istoku i zapadu i dižući ekonomiju među mali vrh zemalja sa najvećim BDP (Srbija je prva ili druga) Vučić se nije izdizao iznad običnih ljudi i osiono i nekulturno ponašao na unutrašnjem planu već je možda čak neoprezno ili naivno slobode izražavanja i d‌jelovanja pustio do krajnjih granica.

Paralelno sa tim su mu se uspavali poneki članova SNS po dubini smatrajući da se mnogi mogu posvetiti samo sebi jer će se Vučić pobrinuti za sve ostalo.

Iako je rejting SNS ostajao visok, ipak se proizvodio oportinizam i nezainteresovanost za širu javnu podršku uspješne politike.

Opozicija svih tipova i modela nije afirmisala ni jednu novu ličnost, ni politički pravac, bilo unutrašnji, finansijski, razvojni a pogotovo ne spoljnopolitički, pa je sve do pojave bunta mladih ljudi sve bilo relativno predvidivo i očekivano.

Onda je taj bunt dao adrenalina opoziciji koja bez obzira na to nije povećala odnosno stekla podršku u narodu da bi joj to kratkoročno ili dugoročno pomoglo. Kako na opozocionoj strani niko nije podnosio ostavke zbog stalnih neuspjeha, na strani vlasti je dolazilo do postepenog dizanja moralnog praga, pa je danas nakon dosta slabo promovisanih i kao moralni čin primjećenih ostavki ljudi iz SNS i premijer, iako čovjek od najvećeg povjerenja predsjednika Srbije, i sa najboljim izbornim rezultatom u istoriji Vojvodine i Novog Sada, neočekivano je podnio ostavku i bacio rukavicu morala i na suprotni dio političkog spektra.

Ne znam hoće li to tamo iko razumijeti i ograditi se od raznih Gluhonjića, primitivaca i nasilnika koji upadaju na Svetosavske akademije, vrijeđaju crkvu nipodaštavajući srpsku istoriju i kulturu i još šalju prijetnje i pozivaju na sukobe.

MUP Srbije, u poređenju sa postupanjima policija Francuske, Njemačke,Austrije ili Italije, na ulične blokade i nasilje od samog početka više d‌jeluje kao savjetovalište, pa im mnogi pokušavaju otimati štitove i skidati šljemove. Situacija se usložnjava u pravcu sukoba i neka agentura bi lako mogla da izazove još veće incidente da smrtnim posljedicama i otvori pravu krvavu spiralu nasilja.

Neki amblemi su možda i zato promovisani u tom pravcu. U svakom slučaju ona često od predsjednika Srbija pominjana pristojna Srbija bi morala da se oglasi ili bar pokaže puls makar kao korektiv ili moralni kompas. Crkva se već oglasila.

Trpeljivost i uviđanost koju je predsjednik Srbije ne samo pokazao, već i demonstrirao, ne liči na kalkulaciju ili igru već pokazuje odgovornost i osjećaj za pravilnu procjenu ozbiljnosti trenutka, ali i geopolitičkih lomova jer globalne vannacionalne i vandržavne elite koje ne trpe samostalnost i nezavisnost, a ne slome te i potčine spolja, spremne su da ti o glavi rade iznutra.

Upravo tada novac okuplja i ujedinjuje i nespojivo.Taj novac takođe plati vješto korištenje svakog incidenta, anomaliju ili loš i nespretan potez vlasti da izazove sukobe i na njihovim krilima namjesti i prepusti oštricu borbe buntovnoj mladoj generaciji te dovede na vlast sebi potčinjene, ma kakav loš rejting u narodu imaju.

Tu bi trebalo da se budi i studentska odgovornost i državotvornost u pravcu razgovora sa onim koji vode institucije i zašto ne i samim predsjednikom Srbije. Mladi ljudi, ma kako i zbog čega bili buntovni, pamet i čistotu duše nesumnjivo imaju. Neća valjda i jedno i drugo da prodaju đavolu i pored otvorenih vrata za rješenja sadašnje krize u Srbiji. Građani Srbije đavolu ne vjeruju i prepoznaju ga prije ili kasnije a predsjednika Srbije sami biraju! – napisao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić za Večernje novosti.