Danas se obrazovanje suočava s brojnim izazovima koji oblikuju učionice i metode učenja. U razgovoru s Aleksandrom Bogojević, profesoricom razredne nastave, istražujemo kako se promjene u tehnologiji i društvenim trendovima odražavaju na motivaciju, koncentraciju i opšte ponašanje učenika. Bogojević nam otkriva kako su digitalne tehnologije razvile nove mogućnosti, ali i izazove, i ističe važnost prilagođavanja obrazovnih metoda potrebama današnjih učenika. U razgovoru je ukazala na ključne probleme s kojima se suočavaju nastavnici, od tehnoloških smetnji do pritiska da se postignu visoki rezultati, kao i kako ti faktori utiču na akademski uspjeh i mentalno zdravlje učenika.

VM: Kako ocenjujete nivo motivacije učenika u odnosu na prethodne generacije? Da li primjećujete promjene u njihovom pristupu učenju?

BOGOJEVIĆ: Nivo motivacije učenika danas je mnogo složeniji za procjenu u odnosu na prethodne generacije. Dok su digitalne tehnologije otvorile vrata različitim resursima i interaktivnim metodama učenja, koje mogu djelovati kao motivacioni faktor, donijele su i nove izazove. Učenici su danas izloženi stalnom protoku informacija i čestim ometanjima, što otežava održavanje pažnje i može negativno uticati na njihovu motivaciju. Za razliku od prethodnih generacija, današnji učenici često pokazuju veće interesovanje za dinamične i interaktivne sadržaje, što im pomaže da ostanu angažovani i zainteresovani. To ukazuje na promjenu pristupa učenju, gdje je potrebna veća fleksibilnost i prilagođavanje obrazovnih metoda kako bi se motivacija održala na visokom nivou.

VM: Koji su najveći izazovi s kojima se učenici danas suočavaju u učionici, posebno u pogledu koncentracije i pažnje?

BOGOJEVIĆ: Jedan od najznačajnijih izazova s kojima se učenici danas susreću u učionici jeste kako da se izbore sa smetnjama koje izaziva tehnologija. Mobilni telefoni, društvene mreže i video igre postali su stalni izvor smetnji, što značajno smanjuje sposobnost učenika da se fokusiraju na svoje časove. Ovaj problem dodatno otežava sve brži protok informacija, koje učenici često usvajaju površno, što otežava razumijevanje i dubinsko upijanje materijala. Učenici se sve više oslanjaju na pretraživače i društvene mreže kao izvore brzih odgovora, umjesto da razvijaju kritičko razmišljanje i vještine analize.

Takođe, sve veći broj vannastavnih aktivnosti, zajedno s pritiskom da se bude uspješan u različitim oblastima, doprinosi stresu i umoru, što dodatno otežava koncentraciju tokom nastave. U takvom okruženju za nastavnike postaje izazov kako zadržati pažnju učenika i motivisati ih za aktivno učešće u procesu učenja.

U današnjem društvu oduzimanje telefona djetetu može da se osjeti gotovo kao amputacija organa, jer su učenici toliko vezani za svoje uređaje da im je teško da zamisle svakodnevni život bez njih. Ova zavisnost od tehnologije postavlja nove izazove za nastavnike i roditelje u uspostavljanju uravnoteženog pristupa korišćenju tehnologije, kako bi se smanjio negativan uticaj na obrazovanje i psihološki razvoj učenika. Kroz razvoj novih pedagoških pristupa i strategija potrebno je stvoriti učionicu koja podstiče pažnju, fokus i dublje razmišljanje, omogućavajući učenicima da se uspješno nose sa izazovima savremenog svijeta.

VM: Na koji način digitalne tehnologije i društvene mreže utiču na akademske rezultate i društveni život učenika?

BOGOJEVIĆ: Digitalne tehnologije djeluju na učenike s dvije oštrice. S jedne strane, one omogućavaju lakši pristup informacijama i nude različite alate za učenje, što može pozitivno uticati na akademske rezultate. S druge strane, prekomjerno korišćenje društvenih mreža može dovesti do smanjenja vremena posvećenog učenju, što negativno utiče na akademski uspjeh. Takođe, prekomjerna upotreba tehnologije može da izazove probleme s kognitivnim sposobnostima, jer se učenici brzo navikavaju na obradu informacija, što može da ometa dublje razumijevanje. Kada je u pitanju društveni život, učenici sve više vremena provode „onlajn“, što može da umanji kvalitet njihovih interakcija licem u lice, koje su od suštinskog značaja za razvoj socijalnih vještina. Pored toga, prisustvo na društvenim mrežama može da izvrši pritisak na učenike, utičući na njihovo samopouzdanje i emocionalno zdravlje, posebno u godinama formiranja.

VM: Kako se nosite s učenicima koji imaju poteškoća da se prilagode novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni model?

BOGOJEVIĆ: Prilagođavanje novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni modeli, zahtijeva strpljenje, fleksibilnost i individualizovan pristup. Svaki učenik ima svoje specifične potrebe i izazove, zbog čega je važno redovno komunicirati s njima kako bi razumjeli njihove probleme i pružili podršku. Kao nastavnik u učionici, osjetila sam potrebu da organizujem dodatne konsultacije i dam detaljna uputstva koja će olakšati proces prilagođavanja. Takođe, pokušavam da kombinujem tradicionalne metode učenja s novim tehnologijama, stvarajući balans koji omogućava postepeno usvajanje novih formata nastave. Empatija, podrška i razumijevanje su ključni faktori u ovom procesu, tako da se učenici osjećaju sigurnije i motivisanije da se prilagode promjenama.

VM: Da li primjećujete sve veći pritisak na studente da postignu visoke rezultate? Kako to može uticati na njihovo mentalno zdravlje?

BOGOJEVIĆ: Sve je prisutniji sve veći pritisak na učenike da postignu visoke rezultate, često podstaknut društvenim očekivanjima, ambicijama roditelja i željom da se upišu u prestižne obrazovne ustanove. Ovaj pritisak može dovesti do visokog nivoa stresa, anksioznosti, pa čak i emocionalne iscrpljenosti, što može negativno uticati na njihovo mentalno zdravlje. Važno je stvoriti okruženje koje ne cijeni samo akademski uspjeh, već i ukupan razvoj učenika, uključujući njihovu emocionalnu stabilnost i socijalne vještine. U školi nastavnici i savjetnici treba da rade na razvijanju svijesti o značaju ravnoteže između postizanja visokih akademskih rezultata i očuvanja mentalnog zdravlja, kako bi se smanjio stres i stvorili uslovi za dugoročan uspješan razvoj učenika.

VM: Kako vidite ulogu roditelja u obrazovnom procesu i da li je njihova podrška ključna za uspjeh učenika?

BOGOJEVIĆ: Roditelji imaju ključnu ulogu u obrazovanju svoje djece, a njihova podrška može biti presudna za akademski uspjeh. Aktivno uključivanje roditelja u vaspitno-obrazovni proces, interesovanje za napredovanje djeteta, kao i pružanje emocionalne podrške, može značajno doprinijeti postizanju dobrih rezultata. Roditelji koji pomažu u organizaciji vremena, motivišu djecu da budu radoznala i posvećena učenju, stvaraju čvrst temelj za uspjeh u školi. Osim toga, otvorena i konstruktivna komunikacija roditelja i nastavnika može dodatno poboljšati obrazovne rezultate, jer omogućava zajednički rad na rješavanju problema i prilagođavanju obrazovnog procesa potrebama učenika.

VM: Da li mislite da je sadašnji obrazovni sistem dovoljno fleksibilan da odgovori na individualne potrebe svakog učenika?

BOGOJEVIĆ: Iako su sve veći napori da se obrazovni sistem prilagodi individualnim potrebama učenika, i dalje postoje značajni izazovi u njegovoj primjeni. Sistemi su često ograničeni resursima i mogućnostima, što može otežati prilagođavanje potrebama svakog učenika. Međutim, sve veća integracija digitalnih alata i inovativnih metoda učenja nudi potencijal za veću fleksibilnost u budućnosti. Ključno je da se nastavi rad na personalizaciji obrazovnog pristupa, da se omogući svakom učeniku da uči na način koji najbolje odgovara njihovim sposobnostima i interesovanjima. Ovaj proces zahtijeva kontinuirano ulaganje u obrazovne resurse, obuku nastavnika i razvoj novih metoda koje će omogućiti da se obrazovni sistem bolje prilagodi individualnim potrebama učenika.