Korak naprijed, nazad dva. Tako je, bar do sada, izgledao put BiH ka Evropskoj uniji. Više je bilo pregovora, nego što je bilo konkretnih odgovora, a sada na dnevni (ne)red stiže i novo pitanje – ko će biti glavni pregovarač?!

Više želja (neke već izgovorene, o nekima se spekuliše), jedna mogućnost (fotelja u Briselu). Tek što je predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto, zatražila ubrzavanje uspostavljanja kancelarije glavnog pregovarača BiH s EU, pojavio se nagovještaj novog zastoja. Kao da ih već nije bilo dovoljno.

-Nakon Odluke Evropskog vijeća iz marta 2024. godine o otvaranju pristupnih pregovora, BiH preduzima dalje korake na ispunjavanju zacrtanih reformi kako bi bio usvojen pregovarački okvir, a jedna od obaveza za nastavak EU procesa je imenovanje glavnog pregovarača – saopšteno je iz Savjeta ministara BiH, nakon posljednje sjednice.

Stručnost je presudna

Glavni pregovarač će, zapravo, biti “kontakt tačka” BiH i Evropske unije. Visoka stručnost, profesionalnost i diplomatske vještine – nešto je što mora posjedovati.

Ko će tu odgovornost preuzeti – još nije poznato, ali zato, stav političara iz Republike Srpske, odavno jeste.

“Smatramo da je racionalno i realno da glavni pregovarač bude iz Republike Srpske”, rekao je prije nekoliko mjeseci predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Oglašavao se ranije i ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković, koji je rekao da nema ništa protiv toga da neko iz Republike Srpske bude glavni pregovarač, ali da ne isključuje ni druge opcije.

-To je čovjek na čelu ozbiljnog procesa u kojem će biti mnogo važnije šta rade njegovi prvi saradnici, nego on sam. Ne isključujem nijednu opciju, nemam ništa protiv da to bude neko iz Republike Srpske – rekao je Konaković.

Ali, kako je praksa u BiH do sada pokazala – dobra pretpremijera ne garantuje dobru premijeru. I kada su domaći političari zamalo dobijali zasluženi aplauz, neko je obično iskočio iz prethodno dogovorene uloge i izmijenio dalji tok epizode.

Da li će se to i sada desiti? Hoće li BiH dobiti jednog, glavnog pregovarača ili, ipak tri, koji će se, prema uzoru na Predsjedništvo BiH, rotirati na toj poziciji.

Ako bismo se opet pozivali na do sada viđeno, ovaj drugi scenario, već je zamirisao na ispregovaraj-demantuj. I tako u krug.

Bojan Šolaja, iz Centra za međunarodne i bezbjednosne studije Banjaluka, smatra da bi bilo dobro da glavni pregovarač bude iz Republike Srpske.

-To je nešto što ja vidim kao neki logičan slijed, ako uzmemo u obzir sam tok dosadašnjeg puta BiH prema EU. Kada govorimo o nekim tehničkim aspektima, Republika Srpska je potpuno ispunila ono što je traženo od nje, dok se to isto ne može reći za Federaciju BiH. Republika Srpska pomno prati put integracija – ističe on.

Ipak, svjestan da u BiH gotovo ništa nije prošlo bez pratećih problema, Šolaja smatra da i ovo pitanje neće proći “glat”.

-Svakako očekujem da će biti konsturktivnog dijaloga na tu temu. Očekujem da se stvari postignu kompromisom, a ukoliko to nije moguće, konsenzusom, ali s obzirom na to da se radi o BiH, uvijek je moguće očekivati sve. Kad postoji najveći nivo optimizma među svim liderima u BiH, uvijek se umiješa neko sa strane i neko od strana, koje su bile dio dogovora, odustane, pa se sve poremeti. Politički dogovori u BiH su jako isrcpni i teški i mnogo više vremena treba da se oko nečega dogovorimo, nego što treba vremena da se neke stvari realizuju – kategoričan je on.

Tri pregovarača?

Oko tehničkih pitanja, kaže, ne treba praviti politička priču. Smatra da, na kraju krajeva, ne bismo poslali lošu sliku ni ako bismo imenovali tri pregovarača.

-BiH ima principe na kojima je nastala, poslije toga i nastavila da funkcioniše. Ne vidim u tome problem, sve dok nema opstrukcija. Ako se i od toga bude napravila politička priča, nema perspektive, ali napominjem da tu neće biti opstrukcija iz Republike Srpske – zaključio je on.

U dogovor lidera vladajuće koalicije, vjeruje diplomata i publicista Branko T. Nešković.

– Naravno da će se dogovoriti, jer je ulog isuviše veliki. Ovd‌je, prije svega, mislim na oko jednu milijardu evra koju je Brisel predvidio za BiH u novom Planu rasta za period 2024-2027, ali i na mogući porast nepovjerenju u vladajuću koaliciju, ukoliko se to ne bi desilo – kaže Nešković.

On, za razliku od Šolaje, smatra da nije izvodivo da BiH ima tri pregovarača.

– Ne vjerujem da bi to Brisel prihvatio, pogotovo što oni imaju isuviše složenih sopstvenih procedura. Glavni pregovarač sa EU bi trebala biti stručna i posvećena osoba. Mada se proces pregovaranja vodi unutar usaglašenog pregovaračkog okvira, a glavni pregovarač samo vodi tim za pregovaranje, ipak je u svemu tome veoma prisutna i njegova lična nota, koja, ponekad, zna biti veoma značajna. Shodno tome, naravno da je važno da pregovarač bude iz Republike Srpske, ali ta važnost ne bi trebala biti presudna u dogovoru oko njegovog izbora – naglašava Nešković.

Podsjeća da je glavni pregovarač BiH za Sporazum i stabilizaciji o priduživanju s EU, 2006. godine bio diplomata Igor Davidović i da su njegovim radom  svi bili zadovoljni.

Političari iz Republike Srpske ističu da Hrvati imaju predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i zamjenika ministra spoljnih poslova, a Bošnjaci ministra spoljnih poslova BiH i direktora Direkcije za evropske integracije. Federacija BiH je, samim tim, u pregovaračkom smislu s EU, već zastupljena i zato, kako kažu, Republici Srpskoj treba da pripadne mjesto glavnog pregovarača, piše Srpskainfo.